Proricanje sudbine u islamu

U principu, islam kao religija zabranjuje proricanje sudbine. Kuran jasno ističe da budućnost zna samo Alah, čak niti prorok Muhamed ne zna sve. Pa ipak tijekom povijesti zabilježeno je, a vjerojatno ima i puno nezabilježenih ljudi i događaja, da pojedinci nisu mogli odoljeti ovoj misterioznoj temi.

Primjerice, kada je riječ o astrologiji, arapski i perzijski učenjaci pokazali su se kao jedan od najjačih stupova u razvoju ove znanosti/umjetnosti. Svoje znanje o nebesima su pretočili u knjige; među poznatijima su Al- Kindi, Al-Tusi, Abu Ali al-Khayyat, Abu-Mashar i možda najveći među njima Al-Biruni. Da se razmijemo, ovi ljudi nisu bili puke babe gatare. To su bili izuzetno učeni ljudi svoga vremena i, dakako, nisu se bavili isključivo astrologijom tj. proricanjem sudbine unutar nje.

Proricanje sudbine u islamu je zabranjeno

Po svemu sudeći, iako sveta muslimanska knjiga Kuran ne gleda blagonaklono na proricanje sudbine, mnogima je dozvoljeno da se time bave. Lenormand karte su jedan od najljepše ilustriranih špilova, posebice onaj s motivima iz arapskog svijeta i simbolima islama kao što je polumjesec.

U današnjem ubrzanom ritmu života proricatelji sudbine su rašireni po cijelom muslimanskom svijetu. Iako vjerski vođe upozoravaju svoje sljedbenike da nije pametno konzultirati se s proricateljima, oni to svejedno čine u velikom broju.

Proricanje sudbine u islamu se opravdava Božjom voljom

Islam, kao i bilo koja druga religija je, blago rečeno, licemjerna po ovom pitanju. Samog Muhameda se naziva prorokom, Biblija je prepuna čudesa, sveti spisi su prepuni misterija, ali kada netko želi ući malo dublje, nastaje problem. Najčešće, zabrana proricanja se opravdava Božjom voljom iako bi realnije bilo da se radi o želji da se sačuva pravo na duhovnu istinu odnosno da se sačuva politički i financijski utjecaj koji iz toga proizlazi.